Tako je kratka ljubav a tako pust je zaborav
Ne slažem se s u potpunosti s ovim naslovom, jer ako je tako, onda ljubav nema smisla, a ljubav bi trebala imati smisao u životu, pa bila to ljubav prema obitelji, prijateljima, rodbini ili voljenoj, tj., posebnoj osobi…možda nam se ljubav čini kratkom jer nam trenuci uz voljenu osobu prođu kao sekunda, a mi bi htjeli još samo malo više vremena biti s tom osobom…možda je ljubav kratka ako ne traje dugo, odnosno, ako se ne nađemo na istoj razini s tom osobom…ali pitanje je zar je kratka ljubav uopće ljubav?…nije da sam sad neki stručnjak, ali po mom mišljenju, kratka ljubav nije uopće ljubav, već samo neka avantura, ali tko voli, nek izvoli...za mene je jedino kratko vrijeme koje provodimo kraj voljene osobe, no ne i ljubav…istina, zaborav je tako pust, ali i jako hladan…kad se razočaramo, tada pokušavamo biti jaki i ne pokleknuti pred osjećajima koje smo gajili prema voljenom biću, ali mnogo puta pokleknemo, te postanemo hladni i usamljeni…zaborav je zaista pust, jer pokušavamo zaboraviti ono što smo najviše voljeli, a to nema smisla…nema smisla da se borimo protiv vlastitih osjećaja i svoga srca…budući da već dovoljno fantaziram(nisam ja kriva, već jedan ´´vampirić´´), neću se baš previše raspisat o ovome, već samo želim reći da nije ljubav kratka, već vrijeme, a zaborav ne bi trebao biti pust, već nešto što bi trebalo zauvijek ostati u našim mislima i srcu…
Eto, toliko za ovaj put od mene…mislim da ću opet malo ću razradit tehniku pisanja…budući da nisam dugo pisala, nisam ni znala kako bi počela, ali ovu temu su imali maturanti u mojoj školi, pa sam je zapamtila…ništa, šaljem svima pusice koji me čitaju, te zapamtite:
´´
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.´´
I poseban pozdrav mom dragom…hehe…pusa
|